Subscribe:

Povijest samostrela - oružje koje je obilježilo srednji i novi vijek




Samostrel (lat., arucs balistus, manus balistus, poznat u Нjemačkoj kao Armbrust, Rusiji kao самострел, Engleskoj kao crossbow, Francuskoj kao arbaléte, Italiji kao balestra) je oblik ručnog bacačkog oružja za borbu, lov i sport. Njime se izbacuju gvozdene i zapaljive strjele, kamene i metalne kugle. Sastoji se od drvenog kundaka s dijelovima za zapinjanje (zatezanje) i odapinjanje tetiva, luka (drveni, rožni i čelični) te tetive. Za borbu oko tvrđava samostreli su imali i postolja.

U odnosu na luk samostjel je imao veći domet (u prosjeku oko 500 m) i veću probojnost oklopa (mogao je probiti kacigu na udaljenostima do 300 koraka, a prsni dio oklopa do 125 koraka), lako se zapinjao pa su ga mogli upotrebljavati i nevješti i fizički slabiji strjelci (učenje vještine luka i strijele zahtijevalo bi bar dvije godine).

Problem je bio što je brzina gađanja bila manja, pa su obično strjelci lukom i strjelom mogli u minuti ispaliti oko sedam strjela, a samostrel samo dvije. Također, bio je neprecizniji zbog manje kontrole na pravilnosti leta strjele. Naposlijetku bio je teži i zahtijevniji za rukovanje. Pri gađanju se samostrel oslanjao na rame borca ili na naslon.

Kratka povijest moćnog oružja na napinjanje

Nastao je od luka, a onjemu prvi piše rimski povjesničar F. Vegecije u Epitoma rei militaris, M. Amijam u Rerum gestarum navodi da ga posjeduju Goti u 4. stoljeću nakon Krista. Njegova uporaba raširila se tek oko 10. stoljeća. Rusi ga 991. masovno koristi u borbama kod Novgoroda, a Bizant ga poznaje kao tzangra. U 12. stoljeću koriste ga već gotov sve vojske u Europi. Katolička crkva pokušava na drugom Lateranskom saboru 1139. zabraniti njegovu upotrebu protiv kršćana no na zabranu se nitko nije obazirao.

Do 13. stoljeća samostrel se ručno zatezao prek otetive, no u 14. stoljeću dobio je stremen i kuku. Pri zapinjanju samostrelac bi nogom pritisnuo stremen i u sagnutom stavu zakačio tetivu za kuku privezanu o pojas, a zatim se ispravio i time zategnuo i zapeo tetivu. To je povećalo snagu hica, ali je brzina gađanja ostala i dalje mala. Od 15. stoljeća usavršava se mehanizam za zapinjanje da bi se povećala brzina gađanja, pa se kao rezultata javljaju samostreli s polugom različitog oblika te samsotreli sa čekrkom.

Samostreli su važni jer se od njih razvilo prvo ručno vatreno oružje. Prelazni tipovi bili su samostreli s žlijebom i sa cijevi, a postojale su i kombinacije samostrela i vatrenog oružja bez šire primjene. Turska je također imala janjičarske jedinice naoružane samostrelima - tešlo samsotreli koji su upotrebljavani u borbama oko tvrđava zvali su se zenberk, zenburk, čangra. Zbog prednosti (veći domet, veća brzina gađanja i bešumnost) nad prvim streljačkim vatrenim oružjem (arkebuze i muskete) samsotreli su ostali do 18. stoljeća u upotrebi.

Izvan Europe on je korišten dugo, pogotovu  Kini, Burmi i Vijetnamu gdje su samostreli bili ključno oružje, a korišteni su i u Zapadnoj Africi. U Dubrovniku se samsotrel javlja u 14. i 15. stoljeću pod nazivom balestra, balistra, balista i širi u ostale krajeve. Po dubrovačko statutu (1272) svaki brod veće nosviosti morao je imati samsotrele ili lukove. U ostatku Hrvatske samostrel se prvi put spominje 1275. (zanimljivo u Srbiji tek 1386.).


Popular Posts