Događaj je službeno imao naziv "Natjecanje kočija bez konja", jer su u to vrijeme još tako nazivali automobile. Vozilo se od Pariza do Rouena, glavnog grada pokrajine Normandije. Staza je bila dugačka ukupno 127 kilometara. Utrka je bila održana 21.07.1894. godine
Organizator je bio Pierre Giffard, urednik utjecajnih novina " Le Petit Journal". Prijavila su se čak 102 natjecatelja, uplativši 10 franaka ulazne naknade. Tadašnji automobili ("kočije bez konja") imali su različite vrste pogona. Osim benzinskog, bilo ih je na parni pogon, pa čak i na električni.
Danas se električni pogon automobila smatra novošću, a malo je poznato da su električni motori ušli u upotrebu kod automobila još u 19. stoljeću, znatno prije nego benzinski. Samo 21 vozilo kvalificiralo se za utrku.
Krenuli su sa starta na današnji dan u 8 sati ujutro, s pariške lokacije Porte Maillot. Prvi je na cilj u Rouenu došao francuski markiz de Dion, bogati vlasnik tvornice za izradu automobila "De Dion-Bouton", u to vrijeme najveće na svijetu. Trebalo mu je 6 sati i 48 minuta do cilja i vozio je prosječno oko 19 kilometara na sat. Međutim, on nije proglašen pobjednikom jer je njegovo vozilo imalo parni pogon. Organizatori su takav pogon smatrali nedostojnim pobjede, jer je parni stroj zahtijevao ložača koji je ubacivao ugljen za vrijeme vožnje.
Vozilo markiza de Diona zapravo je bilo sličnije traktoru nego automobilu. Pobjednikom je zato proglašeno drugo vozilo koje je došlo na cilj i to samo 3 minute kasnije. Bio je to Peugeot Type 7 u vlasništvu Georgesa Lemaîtrea. Taj je automobil imao motor s dva cilindra, postavljena u obliku slova V i zapremnine 1282 kubična centimetra. Razvijao je 3.7 konjskih snaga i imao maksimalnu brzinu od oko 20 km/h. Drugo mjesto također je zauzeo jedan Peugeot, čime je ta tvrtka zabilježila prvi veliki uspjeh u povijesti automobilskih natjecanja.
